Specijalno izdanjeAdvokatologija: mi smo knjigaČitaj izdanje → Skip to content

Pravo. Nauka. Zdravlje. Društvo.

Dokazi·4 min čitanja

Pentagonu 20. novembra ističe rok za uništenje uranijumskih metaka. Da li su ih A-10 iznad Irana ispalili pre toga?

Ugovor američke vojske o uništavanju municije sa osiromašenim uranijumom ističe za deset dana. U međuvremenu su jurišni avioni A-10, letelice koje su ispalile najviše uranijuma u Iraku i na Balkanu, leteli u ratu sa Iranom. Pentagon nije rekao šta je bilo u njihovim topovima.

Autor Legal Smart
A-10 Thunderbolt II u napadu topom. Avion je leteo u ratu sa Iranom; Pentagon nije rekao kakvu je municiju nosio. Foto: A1C Jonathan Snyder, US Air Force, javno vlasništvo, Wikimedia Commons.
A-10 Thunderbolt II u napadu topom. Avion je leteo u ratu sa Iranom; Pentagon nije rekao kakvu je municiju nosio. Foto: A1C Jonathan Snyder, US Air Force, javno vlasništvo, Wikimedia Commons.

Kratak odgovor

Niko van Pentagona ne zna. SAD su potvrdile da su avioni A-10 leteli borbene misije u ratu sa Iranom 2026, a top A-10 može da ispaljuje uranijumski projektil PGU-14/B. Na direktno pitanje Međunarodne koalicije za zabranu uranijumskog oružja američke vlasti nisu odgovorile. Ugovor vojske iz 2021. o uništenju uranijumske municije treba da se završi 20. novembra 2026.

Petnaestog decembra 2021. američka vojska potpisala je ugovor koji gotovo niko nije primetio. Za 27.573.961 dolar kompanija General Dynamics Ordnance and Tactical Systems iz Sent Pitersburga na Floridi trebalo je da demilitarizuje i uništi „specijalnu municiju“ napravljenu od osiromašenog uranijuma. Obaveštenje o ugovoru dalo je procenjeni rok završetka pet godina kasnije: 20. novembar 2026.

To je za deset dana. A u pet godina između, Sjedinjene Države su zaratile sa Iranom.

Da li su SAD ispalile osiromašeni uranijum na Iran?

Niko van Pentagona ne zna, a Pentagon ne govori. Zabeleženo je ovo. SAD su potvrdile da su jurišni avioni A-10 Thunderbolt II leteli borbene misije u ratu protiv Irana. Prema Međunarodnoj koaliciji za zabranu uranijumskog oružja (ICBUW), prepravljeni su za lov na iranske brze čamce i dronove u borbi za Ormuski moreuz, a jedan A-10 je oboren; pilot se bezbedno katapultirao. Sedmocevni top GAU-8 na A-10 može da ispaljuje dve vrste metaka kalibra 30 mm: visokoeksplozivni zapaljivi i pancirni PGU-14/B, čije je jezgro šipka od osiromašenog uranijuma.

ICBUW je u aprilu tražio od američkih vlasti da potvrde ili demantuju da li je uranijumski metak bio u punjenju. Kaže da odgovor nije stigao.

Top GAU-8 Avenger kalibra 30 mm
GAU-8 Avenger. Njegov metak PGU-14/B nosi penetrator od osiromašenog uranijuma. Foto: Noah Wulf, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons.

„Samo protiv oklopa“

Stalni odgovor Pentagona je da se uranijumski metak koristi samo protiv tenkova i oklopnih vozila. Iranski brzi napadni čamci nisu oklopljeni. Nisu ni dronovi. Po tom odgovoru, tom metku nije mesto u Zalivu.

Zapis kaže da taj odgovor nije uvek važio. U novembru 2015, kako je Centralna komanda SAD kasnije potvrdila novinarima Airwarsa i Foreign Policyja, avioni A-10 ispalili su u Siriji 5.265 uranijumskih metaka na cisterne Islamske države. Ni cisterne nisu tenkovi. Na Kosovu 1999. mnoge lokacije koje je NATO kasnije naveo bile su brda, putevi i sela, a ne oklopne kolone.

Koliko je ispaljeno prošli put, i ko je brojao

Pitanje koliko uranijuma rat ostavi iza sebe ima običaj da se s vremenom smanjuje. Projektili pravde, studija niškog advokata Srđana Aleksića iz 2024, navodi tri brojke za bombardovanje Jugoslavije 1999.

Ko je brojao Uranijumski projektili ispaljeni 1999.
NATO, po sopstvenom priznanju 31.000 projektila kalibra 30 mm, po 297 g
Procena Vojske Jugoslavije 45.000–51.000
Ruski stručnjaci, kako ih navodi knjiga oko 90.000

Izvor: Projektili pravde (2024). Ista studija navodi oko 300 tona uranijumske municije u bici za prilaze Bagdadu 1991. i 10.000 projektila, oko 2,75 tona uranijuma, u Bosni 1994–95.

Knjiga dodaje detalj koji nema nijedna zvanična tabela. Kada su ekipe kasnije dekontaminirale teren na jugu Srbije, pronašle su projektile mnogo većeg kalibra i težine od metaka od 30 mm koje je NATO prijavio. Kako je 112 priznatih lokacija raspoređeno na mapi, pogledajte u tekstu Gde je pao NATO-ov osiromašeni uranijum.

Satelitski snimak Ormuskog moreuza
Ormuski moreuz, gde su A-10 poslati na iranske čamce i dronove. Foto: NASA MODIS, javno vlasništvo, Wikimedia Commons.

Šta uništenje briše, a šta ne

Ugovor o uništenju uništava metke u magacinu. Ne uništava metke koji su već ispaljeni i nikome ne govori gde su završili. To govore dnevnici gađanja, a njih čuva vojska koja ih je vodila.

Generalna skupština UN od 2007. svake druge godine usvaja rezoluciju o osiromašenom uranijumu. Ona podstiče države koje su koristile takvu municiju da, na zahtev pogođene države, daju podatke o lokacijama i količinama. NATO je Ujedinjenim nacijama predao mapu Kosova tek u julu 2000, više od godinu dana posle bombardovanja. Ako su uranijumski meci ispaljeni na iranske čamce, neki od njih sada leže na dnu jednog od najprometnijih plovnih puteva na svetu. U Crnoj Gori trinaest NATO projektila leži u moru kod Luštice od 1999, jer niko nije imao opremu da ih izvadi.

O pravnom frontu rata sa Iranom pisali smo u tekstu Kongres i glasanje o ratnim ovlašćenjima, a o tome kako je greška u bazi podataka dva puta ubila civile u tekstu Beograd 1999. i Minab 2026.

Pitali smo Srđana Aleksića

Pitanje ko broji projektile godinama se provlači kroz rad prof. dr Srđana Aleksića. Njegov odgovor je u knjizi Projektili pravde (2024):

„NATO pakt je priznao 112 lokacija kontaminiranih osiromašenim uranijumom, mada smo mi otkrili i 113-u, pa treba znati da je u svakom ratu prva žrtva istina.“

„Prilikom dekontaminacije terena nađeni su projektili mnogo većeg kalibra i težine.“

Šta to znači u praksi suština je načina na koji Aleksić gradi slučaj. Sud ne pita da li je osiromašeni uranijum opasan uopšte. Pita da li je bio na ovom mestu, ovog datuma, pored ovog čoveka. Jedini dokument koji na to jasno odgovara jeste zapis onoga ko je pucao. U Srbiji je taj zapis stigao kasno i, po računu knjige, nepotpun, pa je svaki tužilac otad morao da ga rekonstruiše iz uzoraka zemlje, dozimetara i sećanja svedoka. Uništenje preostalih zaliha na Floridi je dobra vest. Ali to nije isto što i reći ljudima uz Ormuski moreuz šta je palo u njihovu vodu. Ako su A-10 ispalili samo eksplozivne granate, jedna rečenica Pentagona bi to rešila. Samo ćutanje je činjenica vredna beleženja.

Česta pitanja

Da li A-10 ispaljuje osiromašeni uranijum?

Njegov top GAU-8 može da ispaljuje metak PGU-14/B sa penetratorom od osiromašenog uranijuma, kao i neuranijumske eksplozivne metke.

Da li su SAD koristile osiromašeni uranijum u ratu sa Iranom?

To nije ni potvrđeno ni demantovano. A-10 su leteli borbene misije; zahtev ICBUW za potvrdu ostao je bez odgovora.

Kada ističe ugovor Pentagona za uništenje osiromašenog uranijuma?

Ugovor iz 2021. sa kompanijom General Dynamics Ordnance and Tactical Systems, vredan 27.573.961 dolar, ima procenjeni rok završetka 20. novembar 2026.

Koliko je osiromašenog uranijuma NATO ispalio na Srbiju i Kosovo?

NATO je priznao 31.000 projektila. Procene Vojske Jugoslavije bile su 45.000–51.000, a ruski stručnjaci navode oko 90.000, prema knjizi Projektili pravde.

Da li je osiromašeni uranijum zabranjen?

Nijedan ugovor ga izričito ne zabranjuje. Vidi Da li je osiromašeni uranijum nezakonit?

Izvori