Skip to content

Pravo. Nauka. Zdravlje. Društvo.

Rat·4 min čitanja

Šta se dešava kada metak sa osiromašenim uranijumom pogodi cilj

Metak kalibra 30 mm koji ispaljuje avion A-10 dugačak je otprilike kao šaka. U njemu je tanak štap od osiromašenog uranijuma težak oko 300 grama, a top aviona ispaljuje hiljade takvih u minuti. Godine 1999. na ciljeve na Kosovu, jugu Srbije i u Crnoj Gori ispaljeno ih je oko 31.000.

Autor Legal Smart
Tenk M1 Abrams tokom bojnog gađanja; probojna tenkovska municija može sadržati osiromašeni uranijum. Foto: Sgt. Andres Chandler, U.S. Army (javno dobro), Wikimedia Commons
Tenk M1 Abrams tokom bojnog gađanja; probojna tenkovska municija može sadržati osiromašeni uranijum. Foto: Sgt. Andres Chandler, U.S. Army (javno dobro), Wikimedia Commons

Kratak odgovor

Municija sa osiromašenim uranijumom je gusta, sama se oštri i pri udaru u tvrd cilj gori, pa se deo metala pretvara u sitnu oksidnu prašinu koja se može udahnuti blizu mesta udara. Procene udela koji postaje prašina kreću se od 10 do 70 odsto, a meci koji promaše zarivaju se u zemlju i polako korodiraju. Dokumenti američke vojske iz 1979. već su upozoravali na rizik od udisanja.

Ono što su ti meci uradili kada su napustili cev fizička je polazna tačka svakog pitanja o osiromašenom uranijumu na Balkanu. To objašnjava zašto je izloženost bila koncentrisana na nekim mestima, a gotovo je nije bilo na drugim, i zašto je trenutak najvažniji za ljudsko zdravlje možda trajao svega nekoliko sekundi.

Zašto vojske koriste municiju sa osiromašenim uranijumom

Osiromašeni uranijum je oko 1,7 puta gušći od olova. Kada penetrator udari u oklop, on se sam oštri, gubeći materijal na ivicama umesto da se spljošti, kao što se dešava sa volframom. Uz to je piroforan: sitni delići se pale na vazduhu. Muzej zdravstvene fizike ORAU opisuje kako su ga upravo ta svojstva od sedamdesetih godina učinila privlačnim vojskama.

Penetratori od osiromašenog uranijuma, snimak istraživačkog centra američke vojske
Penetratori od osiromašenog uranijuma. Foto: U.S. Army Materials and Mechanics Research Center (javno dobro), Wikimedia Commons

Šta se dešava kada metak sa osiromašenim uranijumom pogodi cilj?

Kada penetrator pogodi tvrd cilj, deo njega izgori. Premović i Brčić u zborniku o bombardovanju iz 2024. navode izvore prema kojima temperatura dostiže oko 3.400°C i prema kojima se najmanje 10, a najviše 70 odsto penetratora pretvara u oksidni aerosol. Tako širok raspon nije znak nemara. On odražava stvarnu fiziku: metak koji udari u debeo oklop ponaša se sasvim drugačije od onog koji udari u zemlju ili lako vozilo.

Nastale čestice su sitne, mnoge dovoljno male da se udahnu duboko u pluća. Većina se taloži na desetak metara od mesta udara, zato su koncentracije najveće unutar pogođenog vozila i na tlu oko njega. Tvrdnje, navedene u istom zborniku, da su radioaktivni produkti preneti stotinama kilometara ne potvrđuju merenja koja je UNEP kasnije izvršio.

Faza Šta se dešava Gde odlazi uranijum
Let Penetrator leti velikom brzinom Netaknut
Udar u oklop Penetrator se oštri, lomi i gori Oksidna prašina i fragmenti u cilju i oko njega
Udar u zemlju Penetrator se zariva Ceo ili polomljen štap nekoliko cm duboko
Meseci i godine Zakopani metal korodira Polako u zemljište i moguće podzemne vode
Remećenje tla Vetar, saobraćaj, obrada zemlje Stara prašina ponovo se podiže

Gde su završili meci koji su promašili

Većina metaka ispaljenih iz aviona ne pogodi oklop. UNEP je na Kosovu, kako je sažeo Univerzitet u Bristolu, pronalazio penetratore na površini ili zarivene 2 do 10 centimetara u zemlju. Na jugu Srbije je čišćenje koje je počelo 2002. izvuklo stotine njih sa nekoliko brda, navode Premović i Brčić. Oni koji su ostali korodiraju, zato dugoročno veća briga postaje voda, a ne vazduh.

Šta je vojska znala

Rizici nisu bili nepoznati. Projektili pravde, studija Srđana Aleksića iz 2024, opisuju testove u vazduhoplovnoj bazi Eglin na Floridi krajem sedamdesetih i navode upozorenje američke vojske iz 1979, preneto u izveštaju jednog naučnog komiteta iz 2001, da se iza mesta udara, u pravcu vetra, čestice „brzo talože u plućnom tkivu” i izlažu organizam alfa zračenju. Salon je 2001. pisao o testovima u Eglinu i o uveravanjima Pentagona da su rizici mali. Američki zapis detaljnije smo pratili u tekstu šta je Amerika znala o uranijumskoj prašini.

Knjiga podseća i na fabriku National Lead Industries u Koloniju, blizu Olbanija u državi Njujork, koja je proizvodila predmete od osiromašenog uranijuma. Vlasti Njujorka ograničile su njene emisije u vazduh, a istorijat lokacije američkog Ministarstva energetike beleži da je fabrika zatvorena 1984. i da je zahtevala opsežnu sanaciju zagađenog zemljišta i kuća. Fabrika u miru morala je da poštuje granice koje bojište nikada nema.

Zaliv pre Balkana, Ukrajina posle

Municija sa osiromašenim uranijumom prvi put je masovno upotrebljena u Zalivskom ratu 1991. Projektili pravde navode procene od oko 300 tona upotrebljenih u Iraku u tom ratu (str. 69), više puta više nego na Balkanu. Ponovo je korišćena u Iraku 2003. Godine 2023. Ujedinjeno Kraljevstvo je saopštilo da će Ukrajini poslati tenkovsku municiju za Challenger 2 sa osiromašenim uranijumom, javio je PBS.

Šta fizika znači za dokaze

Fizika pokazuje gde treba tražiti dokaze: u pogođenim vozilima, na mestima udara, kod ljudi koji su im prilazili i u bunarima blizu zakopanih penetratora. Objašnjava i zašto je mnogo manje verovatno da su ljudi koji su živeli nekoliko kilometara dalje primili značajnu dozu nego vojnici koji su ulazili u izgorelo vozilo. Taj strm i lokalan pad izloženosti najkorisnija je pojedinačna činjenica koju sud ili epidemiolog može da izvuče iz nauke o udaru.

Šta dalje (analiza Legal Smarta). Oružje koje 2025–2026. pogađa gradove u Zalivu i Gazu uglavnom su rakete, dronovi i bombe, a ne municija sa osiromašenim uranijumom, i njihova prašina je drugačija: izgorelo gorivo, beton, metali, azbest. Ali pouka zone udara važi. Izloženost se koncentriše tamo gde je udar i kod ljudi koji stignu prvi: vatrogasaca, spasilaca, ekipa za raščišćavanje. Od njih treba da počne sledeći zapis.

Povezano: da li je osiromašeni uranijum zabranjen?, pouke za Ukrajinu, ratna prašina u Izraelu i Gazi i šta pokazuje tkivo.

Česta pitanja

Zašto se osiromašeni uranijum koristi u municiji?

Zato što je veoma gust, sam se oštri dok probija oklop i gori pri udaru. Avioni A-10 koji su korišćeni 1999. ispaljivali su metke PGU-14/B kalibra 30 mm, svaki sa penetratorom od oko 300 grama, prema Federaciji američkih naučnika.

Koliko se pri udaru pretvori u prašinu?

Procene se razlikuju. Izvori navedeni u srpskom zborniku iz 2024. kažu da se najmanje 10, a najviše 70 odsto penetratora može pretvoriti u aerosol; to mnogo zavisi od toga šta je pogođeno.

Šta se dešava sa mecima koji promaše?

Zarivaju se u zemlju, na Kosovu prema UNEP-u obično nekoliko centimetara duboko, i godinama korodiraju, polako ispuštajući uranijum u zemljište.

Da li se municija sa osiromašenim uranijumom još koristi?

Da. Ujedinjeno Kraljevstvo je 2023. potvrdilo da će Ukrajini isporučiti tenkovsku municiju za Challenger 2 sa osiromašenim uranijumom.

Izvori