Skip to content

Pravo. Nauka. Zdravlje. Društvo.

Dokazi·7 min čitanja

Dvadeset tri mikrograma: šta je italijanska laboratorija pronašla u tkivu tumora generala Nebojše Pavkovića

Petnaestog septembra 2025, na zahtev njegove ćerke, uzorci tkiva tumora uzeti generalu Nebojši Pavkoviću biopsijom na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu dvadesetak godina ranije spakovani su i poslati u laboratoriju u Italiji. Nalaz se vratio sa brojem koji se od tada citira širom Srbije: 23,80 mikrograma uranijuma po kilogramu tkiva.

Autor Legal Smart
Tkivo na mikroskopskoj pločici može decenijama da čuva ono što je u telo ušlo godinama ranije (ilustracija).
Tkivo na mikroskopskoj pločici može decenijama da čuva ono što je u telo ušlo godinama ranije (ilustracija).

Prof. dr Srđan Aleksić, sa kojim Legal Smart sarađuje, advokat je porodice Pavković i zastupa i druge tužioce u postupcima u Srbiji koji se odnose na osiromašeni uranijum.

Kratak odgovor

Akreditovana italijanska laboratorija analizirala je tkivo tumora generala Nebojše Pavkovića, uzeto biopsijom dvadesetak godina ranije, i izmerila 23,80 mikrograma uranijuma po kilogramu, uz visoke vrednosti aluminijuma, kadmijuma i drugih metala. Advokat porodice kaže da nalaz povezuje njegov rak štitne žlezde i rak pankreasa sa bombardovanjem 1999, a porodica je tužila NATO.

Kada je nalaz objavljen, u januaru 2026, Nebojša Pavković više nije bio živ. Preminuo je na Vojnomedicinskoj akademiji 20. oktobra 2025, u 79. godini, posle duge bolesti: raka štitne žlezde i raka pankreasa. Godine 1999. komandovao je Trećom armijom Vojske Jugoslavije, snagama raspoređenim na Kosovu i Metohiji tokom NATO bombardovanja, i tih nedelja je obilazio celu pokrajinu. U junu 2026. njegova porodica podnela je tužbu protiv NATO, tvrdeći da su njegova bolest i smrt posledica izloženosti osiromašenom uranijumu.

Kratak odgovor na pitanje šta je laboratorija pronašla glasi: uranijum, uz neobično visoke vrednosti nekoliko metala, u tkivu koje je u bolničkom arhivu stajalo davno pre nego što je iko pomislio na tužbu. Duži odgovor objašnjava zašto je to važno i zašto je jedan uzorak jednog čoveka postao najpažljivije praćen dokaz u srpskim predmetima o osiromašenom uranijumu.

Šta je pokazala analiza tkiva Nebojše Pavkovića?

Prema laboratorijskom izveštaju, kako ga je objavio Kurir, analizu je uradila Chimica & Ambiente, italijanska laboratorija sa sertifikatom ISO 9001 i ovlašćenjem italijanskog Ministarstva zdravlja, pod brojem izveštaja 25-25571.12. Korišćene su dve standardne metode američke Agencije za zaštitu životne sredine: EPA 3052, kojom se čvrst uzorak rastvara u kiselini uz mikrotalasno zagrevanje, i EPA 6020B, kojom se elementi u dobijenom rastvoru mere masenom spektrometrijom sa induktivno spregnutom plazmom, jednom od najosetljivijih tehnika za tragove metala.

Element izmeren u tkivu tumora Izmerena vrednost
Uranijum (U-238) 23,80 µg/kg
Aluminijum 24.682 µg/kg
Kadmijum 4.221 µg/kg
Bakar 4.370 µg/kg
Mangan 6.368 µg/kg
Gvožđe 305.100 µg/kg
Cink 159.158 µg/kg

Advokat porodice, prof. dr Srđan Aleksić, izjavio je da su pojedine vrednosti iznad referentnih nivoa iz izveštaja ISTISAN italijanskog nacionalnog instituta za zdravlje, Istituto Superiore di Sanità, i „višestruko veće“ od onih u zdravom ljudskom tkivu. Nalaz je nazvao „prekretnicom u dokazivanju posledica osiromašenog uranijuma u Srbiji“.

Zašto je uzorak star dvadeset godina jak dokaz

Najvažnija osobina uzorka Nebojše Pavkovića je njegova starost. Tkivo uzeto biopsijom bolnice fiksiraju i čuvaju kao deo medicinske dokumentacije. Uzorak uzet pre dvadesetak godina je fiksna tačka u vremenu: sve što sadrži već je tada bilo u telu. Nije mogao biti kontaminiran kasnijim događajima, a stariji je od javne rasprave i od tužbi. Za sud je arhivski uzorak iz priznate vojne bolnice, poslat u akreditovanu inostranu laboratoriju i analiziran objavljenim standardnim metodama, jaka vrsta dokaza, jer se svaki korak može dokumentovati i proveriti.

Arhivirani bioptički uzorci i patološke pločice sačuvani za dugoročno ispitivanje, poput uzorka analiziranog u slučaju Nebojše Pavkovića

Druga osobina je mesto na kome je Nebojša Pavković bio 1999. Za razliku od mnogih tužilaca, koji svoje kretanje moraju da rekonstruišu iz oskudnih papira, komandant Treće armije jedna je od najbolje dokumentovanih osoba tog rata. Njegovo prisustvo u oblastima u kojima su, prema podacima samog NATO, ispaljivani projektili sa osiromašenim uranijumom stvar je javnog zapisa.

Jedan slučaj od više od stotinu

Nalaz za Nebojšu Pavkovića nije stigao sam. Prema rečima prof. Aleksića, od 105 uzoraka tkiva srpskih onkoloških pacijenata poslatih u italijanske laboratorije, njih 102 pokazalo je povišene teške metale i osiromašeni uranijum. Tridesetak tih nalaza stiglo je otprilike u isto vreme kad i generalov. Većina potiče od ljudi koji su 1999. služili na Kosovu i Metohiji kao vojnici, policajci ili rezervisti, mnogi od njih pod komandom Treće armije.

U tom obrascu je pravi značaj slučaja. Jedan nalaz uvek se može dovesti u pitanje. Niz nalaza ljudi koji dele isto mesto i vreme izloženosti, analiziranih istim metodama, počinje da čini ono što pravnici zovu skupom dokaza. Italija je do te tačke stigla ranije: njeni sudovi, u presudama koje prenosi knjiga prof. Aleksića Projektili pravde (2024), prihvatili su nalaze metalnih čestica u tumorima vojnika kao deo dokaza da je služba na Balkanu prouzrokovala bolest, a na državu prebacili teret da dokaže neki drugi uzrok.

Da li osiromašeni uranijum izaziva rak?

To je pitanje koje ljudi najčešće ukucavaju u pretraživač, a pošten odgovor ima dva dela. Nauka o opasnosti je na osnovnom nivou rešena: Međunarodna agencija za istraživanje raka svrstava unutar tela deponovane alfa-emitere, grupu kojoj pripada i uranijum, u kancerogene za ljude. Osiromašeni uranijum je i hemijski toksičan kao teški metal, kako navodi IAEA. Opasnost nije u dodiru sa projektilom, nego u onome što se dešava kada se čestice udahnu ili progutaju.

Drugi deo je dokaz u pojedinačnom slučaju. Sudovi u Italiji, a od 2025. i u Srbiji, u Pančevu i Vršcu, prihvatili su uzročnu vezu između službe ili života u kontaminiranim oblastima i raka konkretne osobe, na osnovu dokaza koji su im predočeni. Međunarodne agencije nisu potvrdile porast na nivou cele populacije, i upravo zato su dokazi iz tela svakog pacijenta postali toliko važni.

Dva raka istovremeno

Nebojša Pavković imao je dva primarna karcinoma, štitne žlezde i pankreasa. Prof. Aleksić je izjavio da su dva ili više istovremenih karcinoma tipičan obrazac u slučajevima osiromašenog uranijuma i da je isti obrazac viđen kod italijanskih vojnika koji su služili na Kosovu. Poznato je da je štitna žlezda osetljiva na zračenje; na toj činjenici počivaju dugoročne studije populacija izloženih radioaktivnom jodu posle nuklearnih proba i posle Černobilja, kako objašnjava tekst Legal Smart-a o američkim „downwinderima“. Da li su višestruki primarni karcinomi češći kod ljudi izloženih osiromašenom uranijumu nego kod uporedivih ljudi koji nisu bili izloženi, pitanje je na koje sistematska studija srpskih i italijanskih pacijenata sada može da odgovori, jer arhiva slučajeva najzad postoji.

Može li se uranijum u organizmu izmeriti godinama kasnije?

Može, a dokaz dolazi iz Sjedinjenih Država. Kod fabrike u mestu Kolonija (Colonie) u državi Njujork, koja je do početka osamdesetih proizvodila predmete od osiromašenog uranijuma, istraživači Univerziteta u Lesteru i Univerziteta u Olbaniju pronašli su osiromašeni uranijum u urinu svih testiranih bivših radnika i do 20 odsto okolnih stanovnika, više od dvadeset godina pošto su emisije prestale. Njihova metoda, objavljena 2008. u časopisu Science of the Total Environment, merila je izotopski potpis po kome se osiromašeni uranijum razlikuje od prirodnog. Američki vojni program praćenja osoba izloženih osiromašenom uranijumu oslanja se na istu vrstu analize urina.

Naučnica analizira uzorke tkiva na uranijum i tragove metala uz pomoć masenog spektrometra

Šta dokaz iz tkiva čini još jačim

Tri dodatna koraka dala bi ovakvim nalazima najveću moguću težinu na sudu, i važe za svakog srpskog tužioca, ne samo za generala.

Korak Šta dodaje
Izotopski odnos (U-235/U-238) Razlikuje osiromašeni od prirodnog uranijuma; odlučujući potpis u američkim i britanskim analizama
Usklađene referentne vrednosti Poređenje sa istom vrstom tkiva, od neizloženih ljudi, u istim jedinicama
Potvrda druge laboratorije Pokazuje da je rezultat ponovljiv
Nanodijagnostičko snimanje Pokazuje veličinu i oblik metalnih čestica, dokaz na koji su se oslanjali italijanski sudovi

Prirodni uranijum je u malim količinama prisutan u svakome, iz hrane i vode. Osiromašeni uranijum se od njega razlikuje izotopskim sastavom, a savremena masena spektrometrija tu razliku može da izmeri i kada je osiromašenog uranijuma samo mali deo ukupne količine, kao što je pokazala studija iz Kolonije. Primenjena na srpske uzorke, pretvorila bi jak nalaz u nalaz koji je veoma teško osporiti.

Isto pitanje za hiljade ljudi

Nebojša Pavković je poslednje godine proveo u Finskoj. U Beograd se vratio 28. septembra 2025, pušten ranije iz humanitarnih razloga zbog bolesti, i preminuo tri nedelje kasnije.

Čestice uranijuma ne prave razliku između generala i regruta, Srbina i Albanca, srpskog oficira i italijanskog pripadnika mirovnih snaga. Pitanje šta je 1999. ušlo u njegovo telo isto je pitanje koje postavljaju hiljade drugih ljudi koji su tada bili na Kosovu i Metohiji. Tužba njegove porodice, o kojoj govori sledeći tekst, mogla bi da pomogne da se odgovori i njima.

Povezano: šta su pokazale 105 biopsija iz Srbije, rak u Srbiji posle 1999, šta je Amerika znala o uranijumskoj prašini i profil prof. dr Srđana Aleksića.

Često postavljana pitanja

Šta je pronađeno u tkivu generala Pavkovića?

Prema laboratorijskom izveštaju koji je preneo Kurir, 23,80 mikrograma uranijuma (U-238) po kilogramu tkiva tumora, uz aluminijum, kadmijum, bakar, mangan, gvožđe i cink. Njegov advokat je naveo da je više vrednosti iznad referentnih vrednosti koje se koriste u Italiji.

Gde je i kako urađena analiza?

U akreditovanoj italijanskoj laboratoriji Chimica & Ambiente, metodama američke agencije EPA 3052 (mikrotalasna kisela digestija) i 6020B (masena spektrometrija sa induktivno spregnutom plazmom). Uzorak potiče iz biopsije urađene na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu dvadesetak godina ranije.

Da li osiromašeni uranijum izaziva rak?

IARC svrstava unutar tela deponovane alfa-emitere, među kojima je i uranijum, u kancerogene za ljude. Sudovi u Italiji, a od 2025. i u Srbiji, prihvatili su uzročnu vezu u pojedinačnim slučajevima na osnovu predočenih dokaza. Zato je dokaz iz tkiva svakog pacijenta važan.

Može li se uranijum u telu otkriti godinama kasnije?

Da. Američki istraživači otkrili su osiromašeni uranijum u urinu bivših radnika i stanovnika kraj fabrike u Koloniji u državi Njujork više od dvadeset godina posle izloženosti, izotopskom masenom spektrometrijom. Arhivsko tkivo čuva ono što je bilo u telu u trenutku uzimanja.

Da li je slučaj generala Pavkovića jedini?

Nije. Advokat porodice navodi da je od 105 uzoraka tkiva srpskih onkoloških pacijenata poslatih u italijanske laboratorije njih 102 pokazalo povišene teške metale i osiromašeni uranijum. Većina tih pacijenata služila je na Kosovu i Metohiji.

Ko je Srđan Aleksić?

Prof. dr Srđan Aleksić je advokat iz Niša i autor knjiga Projektili pravde (2024) i Ecocide in International and National Criminal Law (2025). Više od dve decenije prikuplja dokaze za ljude koji su oboleli posle bombardovanja 1999, a zastupao je tužioce u prvim presudama srpskih sudova u njihovu korist.

Izvori