Specijalno izdanjeAdvokatologija: mi smo knjigaČitaj izdanje → Skip to content

Pravo. Nauka. Zdravlje. Društvo.

Rat·6 min čitanja

Ruski radioaktivni dronovi: Ukrajina je pronašla uranijum u devet bojevih glava „Geran“. Balkan zna šta prašina radi posle

Služba bezbednosti Ukrajine tvrdi da ruski dronovi Geran-2 nose rakete R-60 sa uranijumskim bojevim glavama, a da delovi zrače i do 80 puta iznad dozvoljenog. Legal Smart je pratio spise od Černihiva i Sumija do brda iznad Vranja 1999.

Autor Legal Smart
Ostaci drona tipa Šahed u Černihivskoj oblasti. Ukrajina tvrdi da neki dronovi Geran-2 sada nose uranijum. Foto: Državna služba za vanredne situacije Ukrajine, CC BY 4.0, Wikimedia Commons.
Ostaci drona tipa Šahed u Černihivskoj oblasti. Ukrajina tvrdi da neki dronovi Geran-2 sada nose uranijum. Foto: Državna služba za vanredne situacije Ukrajine, CC BY 4.0, Wikimedia Commons.

Kratak odgovor

Da, prema Službi bezbednosti Ukrajine (SBU). Od maja 2026. prijavila je najmanje devet ruskih dronova Geran-2 sa raketama R-60 čije su bojeve glave sadržale osiromašeni uranijum, u Černihivskoj i Sumskoj oblasti. Delovi su merili od 8,3 do 24 mikrosiverta na sat, uz dozvoljenih 0,3. Nezavisna laboratorijska potvrda još nije objavljena.

Prvi znak bio je broj na dozimetru. Na jednoj njivi u Černihivskoj oblasti ekipa ukrajinske Službe za vanredne situacije držala je instrument iznad iskrivljenih ostataka ruskog drona i gledala kako raste: 8,3 mikrosiverta na sat, pa više, do 24. Dozvoljeno je 0,3.

Nisu našli motor, ni eksploziv. Našli su raketu pričvršćenu ispod krila.

Da li ruski dronovi nose uranijum?

Prema Službi bezbednosti Ukrajine, da. Od maja 2026. SBU je prijavio najmanje devet slučajeva u kojima su ruski udarni dronovi Geran-2, ruska verzija iranskog Šaheda, nosili sovjetske rakete vazduh-vazduh R-60M čije su bojeve glave sadržale osiromašeni uranijum. Šest slučajeva potiče iz Černihivske oblasti, od aprila do juna, dva iz Sumske oblasti u aprilu, a prvi je prijavljen kod Černihiva u maju. Veštačenje je, kaže SBU, utvrdilo uranijum-234, uranijum-235 i uranijum-238 u bojevim glavama. Saopštenje SBU od 23. jula navodi očitavanja i do 80 puta iznad dozvoljenog nivoa. U Sumiju su uranijumski udarni elementi ukupno težili 2.810 grama.

Rakete nisu tu slučajno. Ukrajina sve češće lovi dronove helikopterima i lakim avionima, a R-60 sporom dronu daje način da uzvrati. Uranijum je usputni detalj sovjetskog inženjerstva. Za ljude koji žive tamo gde dron padne, to je jedini deo koji ostaje.

Nijedna nezavisna laboratorija još nije objavila potvrdu. Svaki slučaj vodi se kao sumnja na ratni zločin po članu 438 Krivičnog zakonika Ukrajine.

Raketa vazduh-vazduh R-60
Raketa R-60. Ukrajina tvrdi da Rusija montira R-60M na dronove Geran-2. Foto: Vitaly V. Kuzmin, CC BY-SA 4.0, Wikimedia Commons.

Šta brojke znače, a šta ne znače

Očitavanje od 24 mikrosiverta na sat sa jednog dela samo po sebi nije smrtonosna doza. Opasnost osiromašenog uranijuma nije uglavnom zračenje koje čovek oseti stojeći pored njega. Opasnost je ono što se dešava kada metal izgori ili se rasprsne. Postaje prašina, dovoljno sitna da se udahne i dovoljno laka da putuje, a telo je tretira i kao radioaktivnu česticu i kao otrovni teški metal. Zato SBU poručuje građanima da delove ne diraju, ne podižu i ne pomeraju, i da zovu 1516, 101 ili 102.

Slučajevi uranijumskih dronova koje je prijavila Ukrajina (2026)
Prvi slučaj, Černihivska oblast maj 2026.
Sumska oblast 2 slučaja (april), 2.810 g uranijumskih elemenata
Černihivska oblast 6 slučajeva (april–jun)
Gama zračenje na delovima 8,3–24 µSv/h
Dozvoljeni nivo koji navodi SBU 0,3 µSv/h
Utvrđeni izotopi U-234, U-235, U-238
Pravna kvalifikacija Ratni zločin, čl. 438 KZ Ukrajine

Izvori: SBU, 16. i 23. jul 2026; Euromaidan Press.

Brdo iznad Vranja

Srbija je ovaj spis već čitala. NATO avijacija je 1999. ispaljivala municiju sa osiromašenim uranijumom na ciljeve u južnoj Srbiji, na Kosovu i u Crnoj Gori. NATO je kasnije priznao 112 kontaminiranih lokacija, spisak koji smo mapirali u tekstu Gde je pao NATO-ov osiromašeni uranijum. Jedna od njih je Pljačkovica, brdo sa TV predajnikom iznad Vranja.

Šta je usledilo zapisano je u knjizi Projektili pravde, studiji niškog advokata Srđana Aleksića iz 2024. Dekontaminacija je obavljena na samo pet lokacija: četiri na jugoistoku Srbije i na poluostrvu Luštica u Crnoj Gori, gde je trinaest projektila ostalo u moru jer nije bilo opreme. Više od sto lokacija na Kosovu, beleži knjiga, nikada nije ni taknuto. Stanovnici Bratoselca, Reljana, Borovca i Pržara su se iselili. A prašina je, kako stoji u jednom od spisa iz knjige, ostala na tlu i na lišću drveća.

Brdo Pljačkovica iznad Vranja
Pljačkovica iznad Vranja, gađana osiromašenim uranijumom 1999. Foto: Wikimedia Commons.

Postoji i druga lekcija, i nju Ukrajina još može da primeni. Američki vojnici koji su 1999. dolazili na Kosovo dobili su, beleži knjiga, interno upozorenje da se drže dalje od tenkova i vozila pogođenih uranijumskom municijom. Meštani takvo upozorenje nisu dobili. U Ukrajini danas delove drona najverovatnije neće dirati vojnici. Diraće ih seljaci koji čiste njivu, deca i sakupljači starog gvožđa koji metal prodaju na kilo.

Zašto Poljska prati ovo

Za čitaoce u Poljskoj ovo nije daleki rat. U septembru 2025. Poljska je oborila ruske dronove koji su ušli u njen vazdušni prostor, prvi put da je jedna članica NATO pucala na njih iznad sopstvene teritorije. Ništa od dosad objavljenog ne ukazuje da su ti dronovi nosili uranijum. Ali ista letelica, sa istom raketom, sada leti duž fronta koji se završava nekoliko stotina kilometara od poljske granice. Svaka zemlja u koju Geran može da padne sada mora da ima protokol za olupine.

Ručni merač brzine doze zračenja
Merenje je prvi korak. Ukrajinske ekipe izmerile su 8,3 do 24 µSv/h na delovima. Foto: Alex Kühni, CC BY 2.0, Wikimedia Commons.

Šta Ukrajina treba da sačuva, od danas

Balkan pokazuje da najteži deo uranijumskog slučaja nije nauka. To su papiri koje niko nije sačuvao. Ukrajina već ima više nego što je Srbija ikada imala: koordinate, datume, izotopske analize i krivični spis za svaki udar. Ako ti zapisi prežive rat, vojnik ili seljak koji se razboli 2030-ih moći će da pokaže gde je stajao i šta je tu bilo. Ako ne prežive, čuće ono što srpski tužioci slušaju dvadeset pet godina: dokažite.

Za širu sliku uranijuma na ukrajinskom tlu sa obe strane fronta pročitajte Ukrajinska polja će pamtiti uranijum. Šta se dešava u prvoj sekundi posle udara, pogledajte u tekstu Šta se dešava kada uranijumski projektil pogodi cilj.

Pitali smo Srđana Aleksića

Ukrajinske nalaze stavili smo pred zapis prof. dr Srđana Aleksića, niškog advokata koji godinama gradi slučajeve osiromašenog uranijuma pred srpskim sudovima. Njegov odgovor je već zapisan, u knjizi Projektili pravde (2024):

„NATO pakt je priznao 112 lokacija kontaminiranih osiromašenim uranijumom, mada smo mi otkrili i 113-u, pa treba znati da je u svakom ratu prva žrtva istina.“

„Radijus najveće koncentracije uranijumskog aerosola je oko 500 metara.“

Knjiga beleži i raspored koji su lekari dali za ono što dolazi kasnije. Dr Danica Grujičić, citirana u njoj, navela je da je za leukemije i limfome potrebno pet do deset godina od udisanja uranijumske prašine, a za solidne tumore, poput karcinoma pluća ili debelog creva, petnaest do dvadeset.

Prosto rečeno, Aleksićev argument funkcioniše ovako. Uranijumski slučaj dobija se ili gubi na četiri stvari: dokaz da je supstanca bila tu, dokaz da je čovek bio tu, dokaz bolesti i dokaz koji ih povezuje. Ukrajina prvo prikuplja danas. Drugo postoji samo ako neko zapiše ko je stajao na 500 metara od svakog udara. Treće će, upozorava knjiga, doći godinama kasnije. Četvrto su italijanski sudovi prihvatili u više od tri stotine presuda za svoje vojnike, kako smo pisali u tekstu o balkanskom sindromu. Lekcija Vranja za Černihiv je jednostavna: dokazi za sudski proces 2040. leže danas na njivi.

Česta pitanja

Da li ruski dronovi sadrže osiromašeni uranijum?

SBU tvrdi da neki dronovi Geran-2 nose rakete R-60M sa osiromašenim uranijumom u bojevoj glavi. Od maja 2026. prijavio je najmanje devet slučajeva. Nezavisna laboratorijska potvrda nije objavljena.

Koliko je opasan deo uranijumskog drona?

Glavni rizik je uranijumska prašina koja nastaje kada metal izgori ili se slomi i koja može da se udahne ili proguta. Ukrajinske vlasti savetuju da se delovi ne diraju i da se prijave na 1516, 101 ili 102.

Koliki je nivo zračenja izmeren?

Od 8,3 do 24 mikrosiverta na sat na delovima, uz dozvoljeni nivo od 0,3 koji navodi SBU, odnosno do 80 puta više.

Da li je upotreba osiromašenog uranijuma ratni zločin?

Nijedan ugovor ga ne zabranjuje izričito. Ukrajina slučajeve vodi po članu 438 svog Krivičnog zakonika. Vidi Da li je osiromašeni uranijum nezakonit?

Gde je još korišćen osiromašeni uranijum?

U Iraku 1991. i 2003, u Bosni 1994–95, i u Srbiji, na Kosovu i u Crnoj Gori 1999, između ostalog. Vidi Uranijumsko nasleđe Iraka.

Izvori